понедељак, 23. новембар 2015.

LUTKICA IZ TRSTA

Očekujem gradski autobus na stanici, shvatam da kasnim na turu i zato razmišljam da uzmem taksi i baš u tom momentu auto staje ispred mene i čujem glas koji me zove:
- Majo dođi! Vozim te, upadaj!
To je bila moja komšinica koja me je videla da nestrpljivo čekam. Ulazim u auto na brzinu dok ona priča na mobilnom telefonu i u isto vreme priča sa mnom. Prekida vezu i kaže mi:
- Gde si ti devojčice?
- Gde si ti lutkice moja?
Ovo su pozdravi sa dragim komšinicama, u isto vreme izliv ljubavi i sreće zbog neočekivanog susreta.
- Da znaš da sam te videla prošle sedmice na Terazijama. Bila si sa grupom Azijata. Imala si svetlo plavu haljinu sa kratkim rukavima, braon tašnu i sandale, iste koje sada imaš. Držala si zastavicu i po tome se vidi da si vodič. Pričala si sa niskim čovekom u crnoj majici i šorcu.
Ako ste mislili da vas komšije ne primećuju, ne čuju, ne vide, grdno ste se prevarili. Oni u slobodno vreme rade za tajne službe i redovno ih obaveštavaju o vašim kretanjima u gradu i to im dobro ide.
- Bila sam na pauzi sa mojim kolegama iz banke i oni su te videli
To u slobodnom prevodu znači da i Guverner Narodne banke zna za mene.
- Kada si me već videla, zašto mi se nisi javila?
- Nisam htela da ti smetam
- Bleso jedna, nisam ja ni predsednik, ni premijer, ni ministar. Gostima bi bilo drago. Ja bi te predstavila kao moju komšinicu. Lepa, pametna i slobodna žena.
- Kada budeš sa nekim zgodnim Norvežanima ili Nemcima ja ću da ti priđem i kažem pred svima:
"Majo sevaj odavde" Ostavi nas nasamo, slobodna si, idi kući, čekaju te muž i deca
- Tako znači?!
- Bilo ti pravo ili ne, tako je
- Gde ideš?
- Ja idem do Slavije, ti me ostavi na Terazijama, ja ću posle na trolejbus , pravac na Slaviju
- Ne brini, vodim te do Slavije, opušteno. A danas ,odakle su ti gosti ?
- Iz Koreje
- Koreja! Kraj sveta. Sve bih dala samo da ih gledam kako reaguju na naše okruženje, šta kažu?, Kako im se sviđa? Blago tebi! Kod tebe na poslu uvek novi ljudi, nikad dosadno! Veruj mi da bi platila samo da vidim nove face na poslu. Umorila sam se od istih lica. Kada turisti završe razgledanje njima je sve jasno?
- Jasno? Ti se šališ?
- Ne, stvarno te pitam, ne šalim se
- Gosti koji dolaze iz Azije sa sobom nose svoju kulturu i to je nešto sasvim drugo od Evropskih standarda. Njima je važno ono što nama nije, njima je smešno ono što mi i ne primećujemo. Drugi svet.
- Pa kako onda oni razumeju?
- Razumeju oni koji govore engleski, a to je manjina
- Ostali?
- Oni slušaju svog vođu puta koji je njihov prozor u svet
- Čekaj malo! On može da im priča šta god hoće
- Tako je. Oni mu veruju jer su nepoverljivi prema Evropljanima.
- Shvatila sam. Oni ne govore engleski, ne mogu da stupe u kontakt sa tobom i lokalnim stanovništvom i njihov vođa puta je Bog i batina za njih.
- Kako ja imam pametne komšije!
- To znači da oni koji ne govore strane jezike su zadnja rupa na svirali, foliraju da nešto kapiraju, u stvari su nemi posmatrači. A njihov vođa puta govori engleski ?
- Da, on zna, ali često je i on prvi put u Beogradu.
- Znači ni on ne zna ništa
- Teoretski zna, ali gosti ne smeju da saznaju da je to njemu prvi put
- Ludilo !
- Molim te, šta kažu kada vide ove naše bombardovane zgrade?
- Oni ne daju ni pet para, to je samo naša stvar. "Sam pao, sam se ubio" Oni to tako vide, to ih se ne tiče, za njih još jedna turistička atrakcija. Svi gledaju svoja posla.
- Dobro onda ako je tako, kada imaš zgodne turiste, pozovi me, ja ću biti nemi posmatrač, ponoviću engleski. Neću da te obrukam, biću kao lutkica iz Trsta. Od sada samo gledam svoja posla.
- Hvala ti za prevoz. Vidimo se. Ćao

Нема коментара:

Постави коментар