понедељак, 23. новембар 2015.

KADA GRADSKO DETE VIDI KRAVU

Dobili ste ćerku tešku 3950 g. i dugačku 51 cm. Čestitam. Priželjkivali ste devojčicu, vašoj sreći nema kraja. Unapred ste se spremali. Celu sobu ste opremili u roza boji. Mužu ste rekli da kupi roza kravatu. On vam je na to odgovorio:
- Šta je tebi? Jesi li ti luda?
Neka je samo živo i zdravo i da je lepa na vas, pametna na vašu mamu, a temeljna na vašeg tatu. Sebe i dalje smatrate modernom i savremenom ženom ali posesivnost vam je jača strana. To je za vas normalno. Sve mora da bude kako vi kažete, jer vi ste u ulozi majke, zaštitnice porodice. Muž je pametniji od vas, toleriše vaše dominantne izlive samopouzdanja. Dovoljno je da vas popreko pogleda i vama je jasno da ste preterali i da to u prevodu znači "ućuti". On to nikada ne kaže, jer želi da izbegne svađu u kući. Dok dete raste svako vuče na svoju stranu i dalje mislite da ste u pravu. Za vašu ćerku planirali ste najbolji vrtić i školu u vašoj okolini, časove tenisa i plivanja i profesora engleskog kojem je engleski maternji jezik. Svoje slobodno vreme trošite sa prijateljima koji imaju decu sličnog uzrasta kao vaša ćerka. Krenula je u osnovnu školu i u okviru školskog programa planiran je odlazak na jednodnevni izlet.
...
- Dobar dan, vi ste vodič?
- Da
- Molim vas podsetite moju ćerku da se javi telefonom kada stigne, jako je uzbuđena, da ne zaboravi. Što se hrane tiče,izbirljiva je. Spremila sam joj 3 sendviča u slučaju da joj se ne sviđa ručak. Moram o svemu da mislim, verovatno su to neke školske-male porcije. Ponela je vodu i sok, molim vas ne dajte joj da pije naglo i odjednom već postepeno. Ona zna da prvo treba da jede slano pa tek onda slatko. Rekli su da je moguća kiša, spakovala sam joj kabanicu i labelo da joj usta ne ispucaju od vetra.
Da li ste se zapitali zašto deca više vole očeve? Meni se čini da tate nikada ovako ne gnjave okruženje.
- Uđite u autobus. Pozdravite se i mahnite roditeljima.
Danas idemo da vidimo Nacionalni park koji se zove Fruška Gora.
- Moji mama i tata mene nikada nisu vodili u Nacionalni park.
Dragi roditelji, sav vaš trud, vaspitanje i obrazovanje pada u jednoj rečenici, jer deca na ekskurziji počinju da se utrkuju ko je veći "kontraš" u društvu. Ispada da nikada ništa nisu ni čuli, ni videli.
Evo kako vas pominju
- Meni je moja mama rekla da moram da budem dobra i slušam učiteljicu inače nema izleta sledeći put
- Meni je tata rekao da moram da se ponašam kao da me on gleda
- Moj deda je faca, dao mi je pare za sladoled,
- Mama mi je rekla da ne smem da se isprljam jer ću morati ja da perem stvari
- Mašina pere, ne pere mama, mama pegla
- Kod mene baka pegla, jer kaže da je mama lenčuga i da je kuća prljava.
Učiteljicama je ovakav razgovor normalan. Nije lepo da odajem sve tajne koje sam čula, ali ako kojim slučajem ne znate odnos vašeg deteta prema ukućanima slobodno pitajte učiteljicu, ona sigurno zna.
Posle 10 minuta...
- Krava, vidite ljudi krava, pase travu
- Izbrojala sam 8 krava, daj da slikamo!
Nastala je opšta pometnja i ushićenje među decom u autobusu zbog krava na pašnjaku.
- Video smo kravu samo na slici i televiziji
- Ja pijem jednu šolju mleka svaki dan
- Ja više volim jogurt i to od jagode
- Budalo krava ne daje jagode
- Majke mi! pijem jogurt od jagode a neki put i od višnje
- Nemoguće, jagode i višnje su samo preko leta
Kada smo stigli u manastir tamo nas je dočekao monarh koji je deci nižih razreda osnovne škole prilagodio priču o manstirskom životu. Ali dečija pitanja su ponovo bila u znaku krave
- Koliko krava imate?
- Koliko mleka pijete?
- Da li vaše krave daju puter?
Posle posete gimnazije u Sremskim Karlovcima devojčica mi je prišla i pitala me:
- Zašto smo mi došli ovde, kada u Beogradu imamo više zgrada i naša crkva je veća
- A šta ti hoćeš da vidiš?
- Hoću da vidim kravu, njenog muža bika i njihovo dete koje se zove tele.
Meni se čini da su naša deca pametnija od nas.

Нема коментара:

Постави коментар