понедељак, 23. новембар 2015.

KOFER PREDRASUDA

Znam da određeni način oblačenja, muzika koju slušate, mesta na koje izlazite izaziva predrasude drugih ljudi o Vama. Vicevi o glupim plavušama, manekenkama, policajcima, lenjim Crnogarcima i škrtim Piroćancima davno su spakovani u kofer predrasuda . Kofer ste zaključali i držite ga pod šifrom. Sto puta ste sebi rekli "neću više" ali i dalje svet posmatrate crno-belo. Nekritičko mišljenje koje imate, stereotipi, šabloni i generalizacija dovela Vas je u ćorsokak. Na kraju krajeva zašto da razbijate glavu, sve je lakše kada se ide linijom manjeg otpora. Pa da.
...
U holu hotela razgovaram sa gostom iz Rusije dok čekamo njegovu suprugu da dođe i da krenemo na razgledanje
- Dolazimo iz Crne Gore, tamo smo bili na letovanju, iznajmili smo kuću
- Kako je bilo?
- Nezaboravno. Mislio sam da samo Rusi drže duge govore i zdravice, ali Crnogorci su bolji
- Šta je bio povod?
- Prvi dan kada smo stigli, prvi komšija je dobio unuka i zajedno sa sinom je pucao u vis iz pištolja.
Otac deteta je nosio pocepanu majicu i svi su se grlili i ljubili uz duge govore i zdravice, pevali su neke grube pesme ,ali shvatili smo da je to običaj.
Drugi dan ponovo su se čuli pucnji iz pištolja. Pitali smo se, šta je sad? Oni kažu, došla je rodbina i prijatelji iz Podgorice i Beograda.
Treći dan opet pucnjava, ceo grad je pucao, pitali smo se kako je moguće da je ceo grad dobio sina, kad ono Crna Gora pobedila u vaterpolu i kažu nam da je to istorijska pobeda.
Mi smo očekivali mir i tišinu i nismo očekivali opštu pucnjavu.
Četvrti dan komšija nam je prišao da se upoznamo. On govori ruski i pozvao nas je da se počastimo lozovačom zbog prinove u kući. Mi to nismo mogli da odbijemo. Kaže nam da je rakija stara kao i njegov sin. To je bio najlepši dan našeg boravka.
Dok smo razgovarali on me je pitao za sve njegove prijatelje, rodbinu i kumove koji žive u Rusiji i pominjao je firme u kojima rade, ali meni je sve to bilo nepoznato. Nije mi bilo jasno da li se on šali sa takvim pitanjima ili misli ozbiljno. Rekao mi je da neće da me pita za Crnogorce u Rusiji koji ne pomažu svoju zemlju i da su oni izdajnici. Tada sam shvatio da je ozbiljan.
Pitao me je
- Da li Vi znate nekog poznatog Crnogorca?
- Ne znam, žao mi je
- Dobro ako ti ne znaš naše, ja znam vaše
Počeo je da nabraja sve ruske književnike i njihova dela. Rekao je da mu je Jesenjin omiljeni pesnik i recitovao je njegovu pesmu "Pevaj, pevaj na kletoj gitari" Bio sam ganut, bilo mi je žao što sam u prva tri dana mislio da je on običan prostak.
- Moram da vam priznam da ja ne poznajem ni jednog Rusa koji zna stihove Jesenjina kao Vi. To danas rade samo glumci u pozorištu.
- Ti meni ličiš na Dimitri Karamazova
- Vi mislite da su današnji Rusi likovi iz romana. Nema takvih više. To je davno prošlo vreme. Meni je drago to što pričate, vi ste romantičan čovek. Žao mi je, ali ja nisam iz te priče, ja sam Rus koji govori engleski, slušam rock and roll, radim u jednoj Američkoj firmi
- Kakav rock and roll!, to je izmišljeno da bi se zaglupile mase, šta je vama?! Sada ćeš da vidiš šta je muzika.
Doneo je CD ruskih narodnih pesama koje je počeo da peva.
- Svaki Rus bi trebao da upozna osobu kao vi
- Takvi smo mi sa Durmitora. Morate tamo da odete i vidite najlepši nacionalni park u Crnoj Gori, tačnije u Jugoslaviji.
- Da znate da hoću i reći su svima da ste Vi pravi Dimitri Karamazov.

Нема коментара:

Постави коментар