понедељак, 23. новембар 2015.

ZA KINEZE TO SU KUBANCI

Skadarlija je boemska četvrt grada. Tu se nalaze restorani domaće kuhinje, galerije, kafei, poslastičarnice. O njegovoj istoriji i duhu pisali su pametniji od mene zato ne bih da se ponavljam.
Ako hoćete da date kompliment nekom prosečnom građaninu Srbije samo mu recite da je "Kafanski tip". Još ako dodate "Sa vama u društvu je pravi pičvajz" svaka dalja rečenica je suvišna.
Spremate se sa društvom u Skadarliju, jer biblioteke i muzeji ne rade uveče. Kakav bezobrazluk. Ali Vi ste odlučni u nameri da se kulturno uzdižete. Kafane su tradicionalna zadužbina Srba i najopevanije institucije.
Za ovaj izlazak spremate se već nekoliko dana. Kupili ste nove cipele, ali žulj vas je upropastio. Vaša nova cipela je kročila na kaldrmu i nažalost morate dobro da gledate kuda idete da se ne bi razbili kao sijallica. Primećujete da ima malo kaldrme, malo rupa. To vas podseća na pesmu:
"Malo ja, malo ti, više ja, nego ti, pa ćemo se voleti curo ja i ti" Vaša štikla se zaglavila između dve kaldrme, a vaš izraz lica bio je kao da vas je osa ubola. Podigli ste glavu i primetili mnoštvo oronulih kućeraka i fasada koje samo što nisu pale na vašu sveže isfeniranu frizuru. Već pomalo ranjeni, jer ste žulj raskrvarili stižete do restorana gde vas čekaju prijatelji. Širite ruke i ljubite se sa njima. U vazduhu osećate miris jeftinog duvana, prebranca, gulaša i roštilja. Prilazi vam konobar koji vam pomaže da skinete kaput, čujete da ga konobarica zavezane kose u rep zove:
- Bucko dođi, trebaš mi ovde!
Osećate potpunu slobodu, jer ste ovde naučili sve mangupske trikove čak i psujete više nego obično. Poručujete dunjevaču za početak. Idete do toaleta da operete ruke, ali tečni sapun je nedostupan, pumpica se pokvarila od silnog pritiskanja. Aparat za sušenje ruku radi na "gurku". Sedate na svoje mesto i već počinje muzički program. Derete se da bi vam prijatelji čuli. Tako je to kada muzičari rade svoj posao.
...
Neki od muzičara koju sviraju su domaći Cigani koji najčešće zarađuju od bakšiša koji dobiju od gostiju. Oni imaju svoj uhodani red, kao u romanu. Uvod, razrada, zaključak.
Meni muzičari uvek izgledaju pripiti, da li zbog muzike ili pića, ne znam . Oni odlično procenjuju goste i njihove namere po pogledu, gestikulaciji i osmehu. Kao i svi umetnici više osećaju nego što racionalno rasuđuju. Cigani muzičari liče na sve one koji se bave uslužnim delatnostima.
Obično pitaju:
- Odakle su gosti?
Ako je odgovor, Amerika, Australija, Nemačka, njihov osmeh sve govori, jer znaju da će biti nagrađeni za svoj rad. Kažu:
"Neka su oni nama došli",
"Lepo, lepo",
"Srce moje".
Ali ako su u pitanju Baltičke zemlje ili istočna Evropa obično su to mrzovoljni izrazi lica koji pokazuju reakciju koja u prevodu znači:
" Baš su našli ovde da jedu"
"Baksuzi"
"Sa ovima nema tamburica na uvce".
Molim vas nemojte da njih da se ljutite zbog ove reakcije. To rade i drugi samo kriju i prećutkuju.
...
Ciganski orkestar zabavlja goste iz Kine. Prilazi mi gost i kaže:
- Odlični su vam ovi muzičari iz Kube. Kada sam bio na Kubi isto su nas ovako zabavljali.
Ja nisam ništa rekla. Nisam luda da ispravljam gosta. Ako misli da su to Kubanci, neka tako i ostane.
Kada su muzičari čuli za komentar, njihovoj sreći nije bilo kraja. Shvatili su kao kompliment. Svirali su i duže nego obično. Sada se po Kini priča da u Srbiji sviraju muzičari iz Kube.
Neka, neka i Evropljani imaju pogrešne utiske kada se vrate sa dalekog istoka.

Нема коментара:

Постави коментар