понедељак, 23. новембар 2015.

DUVA KOŠAVA

Srećete svog prijatelja iz osnovne škole.
- Gde si, čoveče ?
- Zdravo!
- Ti mi trebaš, mislio sam na tebe. Ti još radiš u onom privatnom staračkom domu?
- Da
- Da li imaš na primer nekog dedu udovca, generala u penziji ili profesora da je iz "dobre kuće"?
- Nemam
- Tražim dečka za moju taštu, ona je udovica. Ona voli uniformisane. Treba da usrećimo baku i da se svi smirimo. Malo da je prodrma.
- Pravi ti probleme?
- Ma ne, super je ona, povremeno dođe kod nas, brine oko dece, kuva, pegla , čisti. Jedna brbljivica, može da melje ceo dan. Ova se predstavlja: "Ja sam profesorka srpskog jezika u penziji" To zvuči kao generalni sekretar Ujedinjenih nacija. Ma ona ti je "Bež"te slepci, idu Smederevci, dinar daju, a dva uzimaju". Zdrava i prava ko jabuka Smederevka. Ne jede hleb, pije čaj bez šećera, najviše jede ribu, svaki dan šeta i broji kalorije. Taj bi se dedica usrećio sa njom . U stvari traži publiku, nema više đaka, mora neko da je sluša, interesantno priča, ali ne mogu više, ponavlja se.
Ona nije kao druge tašte peta jahačica apokalipse i nisam joj još dao titule životinjskog carstva, zato te molim da mi pomogneš. Spasi me!
Neka nađe dedu i neka njemu ispravlja gramatičke greške "Ne kaže se Šabcu već Šapcu" ili "Ne kaže se svo vreme, nego sve vreme" Moram da vodim računa šta pričam pred njom, kako izgovaram. Kaže ona:"Treba reći, pišući, plačući, bapski"
- To te muči?
- Brate slatki, ne mogu da se razgaćim kao čovek u svojoj kući, ni ženu da udarim po guzi iz milošte.
- Kakvog dedu hoće?
- Nekog što drži nivo i da je dostojanstven
- Da li to ona hoće ili ti?
- Ne laje pas sela radi već sebe radi. Ko nema zeta, nema ni magarca. Ja moram da provodadžišem inače sam nadrljao. Ako treba, ja bih uslugu da platim.
- Ni meni nije lako, tražim momka za svastiku, to je kao da tražiš vodu u pustinji, mukotrpna potraga. Mučenica stalno sluša "E sada ti je već vreme" Zabranila je da pričamo o toj temi. Nije lako objasniti drugima da u tridesetpetoj ne znači da se treba udati i rađati decu.
A tek odbraniti se od mišljenja "Da nisi malo otkačila"?
Kada smo kod nje, kažem joj, "Ja sam ti najbolji u familiji, ništa neću da kažem, niti da pitam". Ostali su dobili "petu ličnu". Neću da joj stajem na žulj.
- Treba pomoći usamljenim ženama. Ćuti može da te čuje da je zezaš, nego kako si ti?
...
U toku ture gosti me pitaju
- Koja je po vama najvažnija istorijska ličnost u Srbiji
- Običan čovek, koji poput vode uvek nađe neki put u skladu sa svojim okruženjem
- Vi imate ugovorene brakove?
- Samo u šali. Familija ženi najbliže srodnike, a posle njih prelazi na prijatelje
- Kakvi su odnosi u familiji?
- Jako bliski, često strastveni
Kod nas reč familija označava proširenu porodicu. Srpski jezik je bogat rečima kada su u pitanju rodbinski odnosi. To sve zbunjuje, teško ih je prevesti (ujak, stric, dever, svastika, tašta, svekrva)
Posebno mesto zauzima osoba koja nije krvno, već duhovno srodstvo, a to je kum. U Hrišćanstvu to je uloga Jovana Krstitelja. Kaže se Bog na nebu, kum na zemlji. Sa kumovljevom familijom se ne sklapaju brakovi. Najčešće su to naši najbolji prijatelji. Za kuma se nikada ne uzima komšija.
- A zašto ne komšija? pitaju me gosti
- To neka bude moje kviz pitanje za vas

Нема коментара:

Постави коментар