понедељак, 23. новембар 2015.

KAO KUČE U LIFTU

Jedan od najvažnijih porodičnih događaja kod nas je svadba. Roditelji žive za taj dan. Ne znam zašto, ali u tom momentu osećaju da su nešto važno uradili u svom životu. Svoju sreću i radost dele sa familijom i prijateljima. To je vreme kada "ne pitaju za cenu", plaćaju najbolje restorane i muziku.
Brinete o svakom detalju. Imate utisak da je ceo teret svadbe na vašim plećima. Sin vam kaže: "Oladi mama"! Stavljate svoj nos tamo gde vam nije mesto. Ne razumete današnju mladež i njihove poglede na zajednički život.
Vaš sin sreće školskog druga koji mu kaže:
- Čujem, potpisao si kapitulaciju, čestitam, sada ćeš da vidiš šta znači kada ti žena gunđa u horu zajedno sa taštom i svastikom!
U slučaju da dođe do razvoda braka, nerado o tome pričate. Menjate temu. Ali, posećujete kardiologa zbog čestih aritmija srca. Pitate se kako ste vi mogli da izdržite 33 godine u braku , a sin ni pune tri godine. Krivite snaju, tačnije njenu ludu majku, koja joj je sve dopustila. Mislite da ona nije nikakva domaćica, nego šizika. Tako je to kada sin neće da sluša vaš savet pre braka, a lepo ste mu govorili. Sreća je što nemaju decu, ali opet, morate sutra da idete kod gastroenterologa, jer se ne osećate baš najbolje, ni lekovi vam ne pomažu. Ne možete da spavate noćima. Utučeni ste , pustite suzu, samo kada pomislite kakva je to svadba bila!
...
Kada me turisti pitaju:
- Kako je Vama bilo za vreme NATO bombardovanja, ja odgovaram:
- Nikada bolje! Ja sam najveći ratni profiter u Srbiji!
- Vi Majo, kako to?
- Ja sam se udala za vreme NATO bombardovanja. Mislila sam, ako se sada ne udam, nikada neću. Možda se on predomisli! Bolje da ga ja uhvatim dok je gusto.
Na taj način, izazivam smeh kod mojih gostiju. Zašto tako odgovaram? To se pitate?
Kada bih bilo šta patetično rekla, njihova reakcija, izraz lica i emocija bila bi ista kao i pre postavljenog pitanja, ovako ih zabavljam mojim humorom.
...
Radim razgledanje grada sa gostima iz Amerike koji su došli povodom svadbe. Njihov sin se ženi našom devojkom koju je upoznao za vreme studija.
- Dobar dan, ja sam Sanja, a ovo je moj budući muž Tim, njegovi roditelji, braća, sestre i prijatelji. Čekamo još mog brata Đorđa da dođe. Oni su velika porodica, imaju petoro dece. Tri sina i dve ćerke. Ove njegove sestre su usvojene.
Ljudi koji usvajaju decu tako su veliki u mojim očima, pravi primer humanosti. Primetila sam da je to najčešći slučaj kod Amerikanaca.
- Evo ide Đorđe!
- Izvinite što kasnim, ko bez glave sam ovih dana! Išao sam u restoran da odnesem ćaletovu rakiju, jer svadba je za dva dana.
- Naš otac, svako jutro popije čašicu rakije. Kada je to Tim saznao hoće i on!
U tom trenutku, zvoni Timov mobilni telefon sa zvukom trubača. Posle završenog razgovora, pokazuje mi sliku na telefonu u kojem se vidi tegla od ajvara.
- Amerikanci su se baš odomaćili!
- To je pravi zet , kaže Đorđe, juče smo ih učili da igraju kolo. Tim zna da psuje i da čita ćirilicu, sada ćete da vidite, Time! šta piše ovde
- P-a-r-i-s-k-a
Posle tri minuta
- C-a-r-a- D-u-š-a-n-a
- Zna on, pametan je, nisam se ja udala za glupog Amerikanca. On zna na karti da pokaže gde je Srbija. Ne meša sa Sirijom i Sibirom. Zna da peva Cecine pesme! Hajde, ljubavi, pevaj Cecu!
Tim peva njenu pesmu.
- Gosti su puni pozitivnih utisaka, ja kažem
- Odlepili su, posebno za hranom. Juče smo bili u pekari, to je bilo ludilo. Sve su hteli da probaju. Slikali su. Tamo su nas častili perecama. Oni su bili kao "kuče u liftu". Kažu nam u pekari:
- Evo, za "našeg" zeta iz Južne Karoline!
- Ovi Amerikanci jedu kao da im je poslednje. Bili su kod nas juče na večeri. Mi izneli čvarke, to je nestalo za tren oka. Ćale naručio roštilj kod "Lepog Pere", keva napravila gibanicu, a komšinica donela palačinke. Ona došla da vidi Amerikance, jer ih jadnica samo viđa na televiziji.
- Ja sada za moje goste iz Amerike moram da dam sve od sebe. Ovo mora da bude moja najbolja tura u životu. Nemamo mi svaki dan zeta iz Amerike.
...
Na kraju ture, Đorđe mi prilazi i kaže:
- Baš sam srećan što sam prvi put bio na razgledanju. U Beogradu živim, a nisam imao predstavu kako izgleda turističko razgledanje. Hvala Vam puno! Da nije mojih gostiju iz Amerike, ne bi mi palo na pamet da ovo sve vidim sa vama.
- Nikada nije kasno.

Нема коментара:

Постави коментар