петак, 11. септембар 2015.

NE ŽELIM DA ŽIVIM U PROŠLOSTI

Koliko ste puta rekli hvala Bogu što imamo prijatelje koji nas posećuju subotom popodne, jel da nije njih nikada ne bi sredili kuću, obrisali prašinu, oprali prozore, napravili večeru na vreme i sve doveli u red. Baš im hvala što postoje!
Kako izgleda susret dva Srpska para:
- Gde ste Vi Mirkovići? majku mu, nema Vas da svratite od Slave!
- Da znaš da si mi nedostajao da gledamo i komentarišemo Barselonu
- Nisam mogao, uleteo mi neki vanredni posao iznenada, kao za inat
- Bila je dobra utakmice, ali onaj komentator me iznervirao, laprda kao žena, on mora da je na lakim drogama, smanjio sam ton skroz ,samo da ga ne slušam...
A kako njihove supruge razgovaraju?
- Pre sedam dana prolazim pored onog našeg butika, kad ono sniženje 50 %, sve po nabavnoj ceni
- Što me nisi zvala?
- Zvala sam te, muž ti se javio
- Nije mi ništa rekao, zašto mi nisi preneo?
- Zaboravio se, nije bilo ništa važno
- Nije tebi važno!, Ovo mu nije prvu put, ovo mi redovno radi, izluđuje me, on samo prenosi šta je njemu bitno, vidiš li ti sa kim ja živim!
- Bilo je stvari da ti pamet stane. Zvala sam Marinu. Ja sam joj ostavila sa strane čarape, i čipkastu bluzu sa kratkim i dugim rukavima, inače bi se sve prodalo
- Marina je pametna, sloboda žena, a ne ko ja, večiti stres sa mužem
- Evo počela je drama (suprug dodaje) nismo ni ušli u kuću, raspravićemo kod kuće. Pomisliće ljudi da se svađamo radi čarapa i čipkastih bluza
- Hajde uđite
- Bilo bi dobro da se dogovorimo da idemo na izlet do Valjeva ili Vršca sledeće sedmice
- Samo da ne pada kiša
- Važi
...
Kako izgledaju dva para iz Izraela u Beogradu?
- Dobar dan, Ja sam Dar, ovo je Elina,
- Ja sam Gabriel , ovo je Karin
- Drago mi je odakle ste?
- iz Tel Aviva,
- Ovde smo već tri dana
- Prvi put ste u Srbiji? pitam ja
- Ja nisam, njima je prvi put. Moja mama je iz Niša, došla je u Izrael kada je imala 10 godina
- Mi obilazimo zemlje odakle su naši roditelji poreklom i evo nas ovde
- Moja majka družila se samo sa Jugoslovenskim Jevrejima u Izraelu. Moj tata je bio Poljski Jevrejin. Moja mama je uvek govorila:
"Sreća je tamo gde ima više sunca. Ne mogu da se družim sa onim Poljacima , oni su "sitne duše", nisu kao moji Jugoslaveni topli i dobrodušni"
- Šta ste primetili u poslednja tri dana kod nas?
- Imate lepe parkove, prelepo! oseća se miris lipe i ovo se divno održava. Svaka čast!
- Kako se zove ovaj tip parka?
- Ovaj geometrijskom oblika je francuski, a imitacija šume (prirodnih oblika) zove se engleski park
- Dođi da čuješ Elina ovo
Ponavlja šta sam ja rekla
- Grad je pun grafita, ovde ko god se zaljubi piše ljubavne poruke na zidu. Ovde je dozvoljena sloboda izražavanja. Vi niste po Švajcarskom ukusu. Mogu misliti izraz lica nekoga iz Švajcarske. Ovako.
Smeh radi grimase čuđenja
- Žene se jako lepo oblače, prate modu, verovatno sve što zarade troše na garderobu, to se vidi.
- Mlade žene vole da pokazuju grudnjak, raj za muške oči
- Ovde se muškarci okreću za ženama, a one se prave da ne primećuju.
- Ja da živim ovde, ja bi se ljubio sa svim ženama po tri puta. Mora da se poštuje običaj. Stalno bi to zloupotrebljavao
- Ovde se i dva muškarca ljube tri puta i posle se zagrle
- Muškarci su vam zgodni, visoki mačo tipovi, kladim se boje se žena, kao zec lovca
- Na svakom koraku nalazi se kafeterija. Ovde svi piju kafu ceo dan. Ali shvatili smo da nije suština u pijenju kafe već u ćaskanju , isto kao kod nas
- Vaš prijatelj na kafi je i sveštenik za ispovest i psihijatar
- Ovde se pije kafa dve sata i niko vas ne tera da ustajete. Prošle godine bili smo u Belgiji. Tamo kada sednete svi moraju nešto da poruče, nema veze što im se ne pije ništa dok ste u društvu. Drugo, teraju vas da ustanete, jer novi gosti treba da dođu. Baš neki teror.
- Ovde je potpuna sloboda u pravom smislu te reči dok ste na kafi sa prijateljima
- Ovde žene vozači ne staju na pešački prelaz
- Nemate puno turista. Nema gužve u muzejima. Sve se brzo obiđe.
- Nismo videli narkomane na ulici, nema alkoholičara, nismo videli beskućnike
- Videli smo Cigane da prose
- Ja sam arhitekta, ovde ima arhitektonskog nesklada. Vi niste obećana zemlja za Japanske turiste koji samo fotografišu zgrade
- Hoćete da vas slikam? Ovde je lep pogled? pitam ja
- Ne, mi ne koristimo fotoaparat
- Zašto?
- Zato što ne želimo da živimo u prošlosti
- Život je sada u ovom trenutku dok pričamo
- Fotografisanje je gubljenje vremena
- Treba da živimo u sadašnjosti i mislimo na budućnost
- Nemamo potrebu da pokazujemo naše slike na facebook-u
- Koja je Vaša filozofija putovanja? Ovo je jako neobično vezano za fotoaparat
- Ispričaću vam jednu priču
Stari Rabin pita mladog Rabina
- Čuo sam da si bio u Egiptu, šta si tamo video? Pričaj mi!
- Krstario sam Nilom, video sam piramide u Gizi, posetio sam Dolinu kraljeva. Video sam crteže na zidovima sarkofaga Egipatskih vladara
- Šta si još saznao?
- Pratio sam put Božijeg izaslanika, našeg vođu, proroka i zakonodavca Mojsija sve do Sinajske gore gde je primio 10 zapovesti koje je uklesao u kamene ploče
- Da li si još nešto video? pita ga stari Rabin
- To je sve
- To nije dovoljno za jedno putovanje. Sve što si rekao je poznato. Kada čovek putuje, nije dovoljno da nešto vidi, već treba nešto novo i da nauči i da naučeno prenese u našu zajednicu. Na taj način drugi primaju nova znanja, a pojedinac se oseća korisnim za zajednicu.
- To je naša filozofija putovanja

Нема коментара:

Постави коментар