уторак, 1. септембар 2015.

LJUDI, JE LI TI MOGUĆE

Najvažniji sportski događaj te godine bio je boks meč održan u Njujorku između Džoa Frejzera i Muhameda Alija. Te noći, između ponedeljka i utorka, marta 1971, svi koji su imali televizor, gledali su ovaj spektakl, koga se i danas sećaju. To je bio početak globalizacije. Te večeri, uz snežnu mećavu, dok su svi analizirali da li je bilo više krošea, aperkata ili direktnih udaraca , meni nije bilo važno što je Frejzer pobedio Alija na poene, meni je bilo važno da sam se toga dana ja rodila.
Te godine, počela je serijska proizvodnja "Zastave 128", poznate kao "osmica". Isto tako, ime Maja bilo je popularno među devojčicama, poput ovog auta među Jugoslavenima. Ja sam jedina iz moje porodice koja se rodila u Tuzli. Zbog posla i bogate hemijske industrije, u našoj zgradi su živeli ljudi iz svih bivših jugoslovenskih republika i mogli su da se čuju razni naglasci.
Sećam se parka i naše organizacije "Igara bez granica" po uzoru na televizijski zabavni šou u kome se takmičari imali vesele kostim i zabavne zadatke, sa sudijama Đenaro Olivijeri i Guido Pankaldi.
Na stadionu Tušanj, svakog maja održavao se slet povodom proslave rođendana Josipa Broza.
Deca iz malih mesta bila su zaštićena poput belih medveda na Arktiku. Ja sam, tek u Beogradu, čula za izraz "maloletni delikvent".
Sećam se vriska sreće u zgradi kada je '83 na utakmici protiv Bugarske, Mladen Delić rekao: "Ljudi, je li to moguće, ludnica, šta je ovo, 3:2, kakva sreća, ovo je za infarkt!''
Isto takvo oduševljenje, vladalo je kada je, posle restrikcije električne energije, stigle struja. To je bilo vreme vožnje par-nepar, nestašice kafe, šećera i deterdženta. Ali, mi u Tuzli, bili smo u prednosti, jer smo rodbini slali prašak proizvođača Dita. Mi smo za njih bili "bosanski snabdevači".
Oni nam javljaju:
- Stigao je, sve je ok
Tako je otklonjena mala sumnja u tadašnju poštansku službu
U mom naselju Slatina, nalazio se "Centrotekstil" koji nas je snabdevao novim modnim "krpicama". Što bi se reklo, "šminkerski kraj".
Odlazak u Trst i kupovina lutki, levis farmerki, beneton majica mamila je osmehe italijanskih trgovaca.
Najveća jugoslovenska muzička zvezda, Lepa Brena, jako je popularna među mojim gostima iz Bugarske. Ja obavezno pomenem da smo nas dve rođene u istom gradu. Ona je dokaz da plavuša može da bude lepa, uspešna i pametna. Kao i sva ambiciozna deca, svoju karijeru vezala je za Beograd. Ja sam volela njenu želju da na svoju publiku prenese neiscrpnu pozitivnu energiju koju poseduje. Ona je bila jugoslovenska Rafaele Kara.
Najpoznatiji Tuzlak je Meša Selimović. Njegove knjige i misli su me podsećale na poznavanje Starog zaveta i mudrih Solomonovih priča. On je '82 preminuo u Beogradu, gde je i sahranjen.
Želja tadašnjeg režima za dobrim obrazovanjem svojih građana, između ostalog, ogledala se u prevodu filmova i slušanju izvornog jezika protagonista, za razliku od ostatka Evrope, koji je sve to sinhronizovao na svoj jezik. Kako je samo smešno slušati Herkula Poaroa na italijanskom ili Brusa Vilisa na nemačkom.
Kada je ideja socijalizma izgubila moć da inspiriše narode Jugoslavije i kada su "mirisi parfema" sa zapada omađijali umove Jugoslovena, zemlja se raspala i došlo je do građanskog rata.
Danas, tri četvrtine građana Srbije misli da se najbolje živelo u vreme Josipa Broza. Osećaj nostalgičnog odnosa prema prošlosti koji je pratio siguran posao, besplatno školovanje i lečenje, kredite, odlazak na letovanje i zimovanje u poređenju sa sankcijama, bombama i inflacijom i odnosa života tada i danas su kao "bog i šeširdžija".
Danas, kada pričam mojim turistima o životu nekada u Jugoslaviji, oni ne mogu da veruju Zašto? Zato što niko nije savršen, pa ni oni. Za većinu gostiju zbog propagande ideja komunizama ima sve negativne konotacije. Za jednog prosečnog čoveka sa zapada, pad komunizma predstavlja pobedu "civilizovanog zapada" i zbog tog stereotipa osigurana je kulturna superiornost i nadmenost.
Oni često kažu: "Dobro je da nema više starih režima u istočnoj Evropi!"
Još dugo će morati vode da proteče Savom i Dunavom da bi takva predrasuda nestala.

Нема коментара:

Постави коментар