субота, 29. август 2015.

INSPIRACIJA

Turistički vodiči na svoje goste ostavljaju utisak sveznalica ili neznalica. Ništa između. Sve liči na crno-beli svet. Pri ocenjivanju njihovog rada, ocene su ili 5 ili 1. Meni sve to liči na neki američki film u kojem su likovi podeljeni na dobre i loše momke, gde dobri nemaju ni jednu manu, a loši ni jednu vrlinu. Što se ocena tiče, dok čitate ovo, vi mislite da sam ja odlikaš. Nemate pojma! Dobijala sam keca kao vrata! To je normalno. Ne možeš da zadovoljiš sve ukuse i zahteve. Susrećete se sa različitim tipovima ljudi. Ja bih se za sebe zabrinula kada bih se svima svidela. To bi značilo da sam postala lik iz nekog holivudskog filma.
Što se kolega "sveznalica" tiče, zbog svoje samouverenosti i rutine vođenja, često goste uplaše i oni u strahu pitaju:
- Imam jedno glupo pitanje, koliko je odavde do centra grada?
Gosti se boje da ne ispadnu glupi u društvu, zato se često ustručavaju, jer je vodič pokazao sve ono što ponavlja već godinama, a to gost nije shvatio.
Što se tiče "neznalica" gosti kažu ovako:
"Ovaj vodič je tako glup i smotan, da mi je muka da ga komentarišem. Kaže jedno, radi drugo, pokazuje treće"
Nemam komentar. Gost je uvek u pravu.
Kako vodiči ocenjuju goste?
Kao dobronamerne i one druge.
Bilo bi dobro da gosti shvate da nije važno koliko smo pametni ili glupi, koliko je važna naša dobra namera. Ona su UVEK pamti i ostavlja najjači utisak. Namera može da bude dobra i loša. Ljudi greše, svesno ili nesvesno, ali namera uvek ostaje. Naše rasuđivanje uvek idu u tom pravcu.
Oni koji nisu dobronamerni, njih treba razumeti. Najčešće su to lični razlozi, jer to su ljudi koji sa sobom nose "džak" problema i ne znaju kako sa tim da se bore. Njihova muka je pregolema! I to tako treba shvatiti. Treba im oprostiti .
...
Vodiči žive poput slobodnih umetnika. Sa svojim kolegama se razumeju bez mnogo reči . Dovoljan je jedan pokret glavom ili rukom koji sve govori. Različitog su zvanja: turizmolozi, istoričari, geografi, profesori srpskog i drugih stranih jezika, istoričari umetnosti, arheolozi, ekonomisti... Kao i za druge profesije, i za njih važi poslovica: "Kada bi glave poletele niz ulicu, svako bi potrčao za svojom". Želja za dominacijom i mikrofonom u ruci je očigledna. Kada dođu kući, ukućanima ponavljaju: "Pratite me šta pričam!" Već su navikli na različite tipove ljudi.
Ne poznajem ni jednog turističkog vodiča koji se obogatio radeći ovaj posao. Biti vodič je zadovoljstvo, jer razmena energije koju imamo sa našim gostima je neprocenjiva. To nas pravi posebnim. Svi iskreno vole svoj posao i daju sve od sebe da ga rade dobro. Sve drugo je stvar u očima posmatrača.
Kolege traže inspiraciju u svom okruženju.
...
Moj kolega, Vlasta Ranđelović, koji radi na nemačkom jeziku, napisao je pesmu. U pesmi je iskazao svoju emociju koja se meni jako dopala. Ovo ističem jer smatram da je važno da pokažemo pozitivne primere ljudi (kolega) koji nas inspirišu da budemo bolji danas, nego što smo bili juče.
BUDI PRVA LIGA – NAUČI NEMAČKI I ŠTA TE BRIGA
Ako želiš da budeš fin,
da ponosno ističeš „Ich bin“,
da se svojih vrednosti ne sramiš,
da u neizvesnosti ne čamiš,
da te optimizam u životu nosi,
da beznađe tvoje ambicije ne kosi,
da život problemima ne truješ,
smele planove još da kuješ,
postoji jedno sigurno rešenje:
nemački jezik kao opredeljenje.
U filozofske tajne da zaviriš,
svoje životne vidike da proširiš,
moćne literate da upoznaš,
i još mnogo toga da doznaš,
da na birou ko drugi ne sediš,
da se uvek vidi koliko vrediš,
uz to stipendije mogu da te prate,
dok stigneš do tvoje prve plate,
opet je ovde sigurno rešenje:
nemački jezik kao opredeljenje
Zato ne čekaj već se posla lati,
jer se na kraju to isplati,
ne dozvoli da te malodušnost svlada,
već iskoristi priliku sada,
da se manje u životu mučiš,
moraš nemački najpre da naučiš,
i nemaš čega tu da se bojiš,
jer sam svoju sudbinu krojiš
a imaš jedno sigurno rešenje,
nemački jezik kao opredeljenje

Нема коментара:

Постави коментар