понедељак, 10. август 2015.

BOŽE; SPASI ME!


Slovenija je uvek bila među prvim republikama iz bivše Jugoslavije koja je inicirala društvene promene: političke, umetničke, seksualne. Bili su uvek drugačiji od ostalih. Slovence su krasile osobine da su vredni, štedljivi i radni.
U Jugoslaviji se pričao vic:
- Šta radi Bosanac kada napuni 18 godina?
- Ide u Sloveniju da traži posao!
- Šta radi Slovenac kada napuni 18 godina?
- Ide u Bosnu da nađe oca.
Prosečan Slovenac ne odudara od okoline. Po prirodi je skroman. Većina živi na selu gde ima svoje bašte, vrtove i drveće. To se vidi na njihovim rukama, jer se vide i ogrebotine od rada u vrtu i orezivanja ruža.
"Moj muž redovno kosi travu. Svaki dan sam u vinogradu, pijem Cviček umesto vode!"
Odlično poznaju karakteristike drveća.
- Ovo je tisa, ona je otrovna , nema insekata, raste sporo, može da doživi i 2000 godina
- Platan može da izdrži od -40 do +40 stepeni C, dobro podnosi aerozagađenje...
A tek poznavanje cveća!

- Kako lepe petunije i begonije!
Oni žele da vide i čuju sve što je vezano za Sloveniju u Beogradu. Počevši od osnivača Jugoslovenskog dramskog pozorišta Bojana Stupice, preko gostionice Prešernova klet, do prvog slovenačkog pilota i konstruktora aviona, Edvarda Rusijana, kojem je beogradska košava, 1911. pokvarila snove.
Pitaju za Urliha II Celjskog, koji je bio oženjen Katarinom Branković, ćerkom Đurađa i zaveri Ladislava Hunjadija protiv njega, 1456.
Međutim ,njihova racionalnost im je pomogla da se uklope u Evropsku uniju.
Kakva je razlika između bogatog Slovenca i bogataša iz bivših jugoslovenskih republika?
Slovenac svoje bogatstvo ne iznosi javno, uspešno krije, kao zmija noge, za razliku od drugih balkanskih naroda, koji moraju da pokažu da "imaju" i da im se može i da to treba da znaju svi u njihovoj okolini.
Veze sa zemljama bivše Jugoslavije su neraskidive i one izgledaju ovako:
- Molim Vas, pomozite mi da nađem mog prijatelja iz vojske. Bili smo zajedno u Skoplju, 1975. On je inženjer, zove se Zoran Radovanović.
- To je tako često ime, ne znam kako možemo da ga nađemo,
Ili:
- Kako mogu da nađem moju devojku Ljubicu, tada se prezivala Marković, ali ne znam kako se sada preziva? Upoznali smo se u Rovinju, 1982.
- Ne znate više detalja o njoj?
- Ne
Pa, onda:
- Molim Vas, pozovite moju koleginicu sa kojom sam studirala turizam u Dubrovniku još 1984. Ovde je njen broj telefona, adresa..
- Po adresi, ona živi nedaleko odavde, pet minuta pešice
- Molim Vas, Vi pozovite, ja sam toliko uzbuđena da ne mogu da pozovem...
...
Kao i svi gosti koji posećuju Beograd, Slovenci pitaju za životni standard građana Srbije,. Na koji način troše zarađeno, gde idu na odmor, šta su im prioriteti u životu ...
- Da li Srbi žele da uđu u Evropsku Uniju?
- Moram da priznam da redovno kosu farbamo u plavo, idemo kod frizera, feniramo, poneki put izvlačimo pramenove, šišamo, ali ništa ne pomaže. Ovima iz EU se to ne dopada.
- Nemojte ni slučajno da uđete u EU. Oni vam prvo ponude cvet, a posle traže od vas celu baštu! Od kako imamo evro, sve je poskupelo.
- Nije baš tako, dobro je ući u EU, ali treba imati planove i projekte za određeno finansiranje. Morate da pokažete na koji način i koliko trošite novac. Sve mora da ide javno. Za male države, kao naša, kontrola je kao na dlanu.
- Mi nismo došli da slušamo priče o finansijama, već da čujemo ko večeras svira u Skadarliji?
- Da li ste spremni za pesmu, pitam ih.
Gospođa vadi spisak iz tašne:
- Fijaker stari, Zoki Zorule, Rekla mala, Čuješ seko, Ciganka sam mala...

Znamo da treba da platimo muzici, mi smo Dolenci, nismo škrti kao Gorenci!
- Oprostite što su Vas ovi "ugušili" ovim pitanjima o ekonomiji, to je bez veze, pustite Slovence , ne zamerite!
Znate kako mi u Sloveniji kažemo: Bože sačuvaj me od slovenačkog značaja u Evropskoj uniji, Hrvatske kulture i Srpske istorije.

Нема коментара:

Постави коментар