недеља, 28. јун 2015.

POGLEDAJ ME NEVERNICE


Tradicija jednog naroda ima uticaj na kulturu i način života. Iz toga proizilazi odnos prema sopstvenoj duhovnosti i duhovnosti uopšte.
Po Karlu Gustavu Jungu, princip kolektivno nesvesnog podrazumeva da svi članovi jedne iste zajednice nose u sebi kolektivno pamćenje, što se prenosi sa generacije na generaciju.
Uslov za stvaralaštvo je kreativnost koja rađa umetnost, a u umetnosti, pokretačka snaga je emocija.
 Muzika na Balkanu je deo tradicije. To je "strastvena šifra" u našem genetskom kodu koju nosimo u sebi. Narodi na Balkanu poseduju prostodušnost u komunikaciji, toplinu i spremnost emotivnog davanja sebe drugima, bezrezervno pokazivanje emocija koje variraju od veselih do tužnih "tonova".
 Spajanje strasti gde se u jednoj pesmi mogu osetiti smeh i suze u isto vreme, spajanje sna i jave, gde duša treperi od uzbuđenja koje je svaki put jedinstveno i neponovljivo i želja da to traje večno i da muzika nikada ne prestane. Muzika izaziva u nama sećanja na prošle živote i prohujale svetove. Etno muzika ulazi u naš život dajući nam svetlost gde dolazi do spajanja naših duša sa dušama naših predaka čije su slike već odavno izbledele u starim melodijama . Emocija je važna za sreću svakog od nas. U ovom delu sveta, emocija je jača od racija i to se najbolje oseća u tradicionalnoj muzici.
 Kada se sluša muzika, ljudi se ovde predaju pesmi. Tada se sećaju tananih momenata o kojima nikada nikome nisu rekli. Asocijacije. Naše male tajne. U tome je draž.
U tradicionalnim restoranima sluša se starogradska muzika. Mojim gostima to zvuči kao mešavina francuske šansone i orijentalnog zvuka. Tom prilikom, kažu mi da čuju reči koje počinju ili završavaju na š, đ, lj, ž...
- Ova pesma je vesela!
 -Ova pesma je tužna!
To je, uglavnom, njihov komentar.
 Ja sam se trudila da objasnim da je potrebno razumeti izražajnost pevača-muzičara i da nije potrebno razumeti reči, nema smisla prevesti tekst koji pri prevodu gubi suštinu.
 Jasno je da se ljudi na Balkanu razumeju bez mnogo reči. Ali, ako imam goste koji su daleko od Balkanskih zemalja, njihovo razumevanje ima drugu dimenziju.
 Sedeći u restoranu sa mojim gostima, okružena muzičarima koji žele da ostave što jači utisak u očekivanju dobre napojnice na kraju muzičkog bloka, zatraženo je od mene da prevedem reči pesama
Pesme poput: "Hajde Kato, hajde zlato", "Tiho noći", "Na te mislim"...  zbog teksta je lako prevesti. Ali, došla je na red pesma "Pogledaj me nevernice". Moji gosti su insistirali da čuju prevod te pesme.
 Pomislih, "Gde mene nađoše?" Danas nije moj dan! Što im neko drugi ne prevodi?! Šta sada?
 Tekst pesme ide ovako:
'' Pogledaj me nevernice,
 pogle' ovo bledo lice
 i na njemu tamne bore,
 pipni čelo kako gore.
 Pogle' ruke, suvo pruće,
 slušaj srce umiruće,
 ti si tome svemu kriva,
 sahrani me u grob živa.
 Uzmi pušku i ubij me,
 pokraj puta sahrani me,
 sahrani me pokraj puta
 gde prolaziš češće puta.''
 Za ovu pesmu je potrebno da se čovek rodi na Balkanu.
 Mislim da ne postoji gost koji bi razumeo značenje ove pesme. Ali, treba da odgovorim na njihove poglede uprte u mom pravcu.
- Ovu pesmu je nemoguće prevesti. Ima puno "arhaičnih" reči. Za ovo je potreban stručni prevodilac. A mislim u sebi - doktor specijalista!

 

 

Нема коментара:

Постави коментар